Što nam pričaju životni prostori četiriju naraštaja obitelji Šenoa u Malinovoj 27 u Zagrebu
U petak, 22. studenog 2019. u ranim jutarnjim satima grupa od 43 učenika 1.h,1. nb, 2.h te 1.g razreda iz Područnog odjela Cres uputila se u sklopu terenske nastave u Zagreb s profesoricama Rozanom Perović, Mirjanom Čović i Patricijom Tomich. Ovo je treći put otkako naši učenici posjećuju Kuću Šenoa. Srdačno su nas dočekali Jasmina i Antun Reis „čuvari baštine Augusta Šenoe i njegove obitelji“ koju čine Šenoin djed i otac Johannes i Alois, piščeva supruga Slava, sinovi Milan i Branko te kćerka Draga i na koncu Zdenko, jedini unuk Augusta Šenoe.
Svaka soba ove šarmantne kuće ponad Zagreba tako redom pripovijeda: sina Milana-putopisca, koji je ujedno i sagradio ovu kuću, i čija se biblioteka nalazi u prizemlju, potom Dragu, koja je satove klavira učila kod kod Ivana pl. Zajca, slikara Branka i njegovog ateljea iza kojega je ostao štafelaj i oslikana soba te Augusta Šenou s njegovom radnom sobom i stolom koji progovara o težini i kompleksnosti svih njegovih dnevnih zadaća i o kojem je napisao i epigram: “O moj stole birokratski,/Ljuto li si meni drvo,/Oteo si meni tatski/Čilih ljeta doba prvo.“
Naš najzagrebačkiji pisac, radeći kao gradski bilježnik, ravnatelj Hrvatskog zemaljskog kazališta, dramaturg, gradski senator, urednik Vienca i potpredsjednik Matice hrvatske, nakon svih dnevnih obveza tek se u noćnom satima mogao posvetiti književnome radu.
Ovu, i još niz drugih uspomena ove iznimne obiteljske priče brižno je sačuvala Augustova supruga Slava te njezini potomci bez čijeg bi truda i volje u nepovrat bilo izgubljeno ili palo u zaborav tisuće knjiga, fotografija, rukopisa, dnevnika, Augustovih crteža iz djetinjstva… Pozdravljamo te, Šenoa, uz stihove tvoje pjesme, koja oslikava kakav si bio i kakvim si želio da budu i tvoji suvremenici:
Radi!
Ti dodaj zrno svoje
Za velik ljudski rod.
I dat će djelo tvoje
Blagotovor, sretan plod.
A hvala bit će trudu
Do kašnjih svijeta ljet
Da nijesi baš zaludu
Na ovaj došo svijet.