↑ Return to MLADI POVJESNIČARI

AMBROZ HARAČIĆ

Prof. AMBROZ HARAČIĆ (1855. – 1916.)
NAJZASLUŽNIJI LOŠINJAN

Ambroz Haračić rođen je 5. prosinca 1855. u Malom Lošinju  u obrtničkoj obitelji. Školovao se u Lošinju i Zadru, a potom je studirao u Austriji – isprva u Grazu, a potom u Beču praktičnu filozofiju, matematiku i kemiju. 1878. godine diplomirao je na bečkom sveučilištu. Nakon studija dobio je nastavničko mjesto u Trstu, a 1879. postao je profesorom na pomorskoj školi u Malom Lošinju (Nautika).
Predavao je  matematiku, fiziku (s osnovama kemije), geometriju, parne strojeve, meteorologiju, oceanografiju i algebru.

Iste godine kada je počeo s profesorskim radom, započeo je i meteorološka opažanja.  Mjerio je atmosferski tlak, naoblaku i vjetrove. Mjerenja je obavljao u kabinetu za fiziku u prizemlju muške pučke škole u Malom Lošinju. 1880. je Haračić u Beču   iz  Centralnog instituta za meteorologiju dobio potrebne instrumente.  Kako prostorije u školskom kabinetu nisu bile pogodne, Haračić je redovita opažanja s novim spravama započeo u svojoj kući 1. kolovoza 1880. Tablice meteoroloških opažanja Haračić je slao svaki mjesec centrali u Beč, a ona su bila objavljivana svake godine u Analima te ustanove. Ravnatelj pomorske škole Eugen Jelčić je 1883./84. uredio da postaja postane školska, pa je Haračićeva meteorološka postaja dobila naziv Meteorološki opservatorij C.K. Pomorske škole. Ona je međutim i dalje ostala u Haračićevoj kući. I Veli Lošinj je  1888. dobio meteorološku postaju.

Istovremeno sa meteorološkim promatranjima započeo je sistematsko istraživanje vegetacije Lošinja. O flori svog zavičaja objavio je više radova. 1890. objavljuje  prvi dio, a 1891. drugi dio “Sulla vegetazione dell´ isola di Lussin”. Uz istraživanja, marljivo je bilježio narodna imena biljaka, pa je 1894. god. u Glasniku Hrvatskog naravoslovnog društva objavio svoj “Prilog za narodnu botaničku nomenklaturu”. U sastavu Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu nalazi se zbirka Herbarium Haračić. Zbirka ima oko 4 000 listova. To je najveća zbirka flore skupljena na jednom od jadranskih otoka. Biljke potječu s 209 različitih lokaliteta. Haračić je sabrao primjerke 939   biljaka uglavnom s područja kvarnerskog otočja.

Godine 1885. Haračić se počeo družiti s dr. Leopoldom Schrötterom, profesorom Bečkog medicinskog fakulteta, specijalistom za bolesti pluća i grla. Schrötter je bio  priznati stručnjak klimatologije te je na Kvarneru je tražio najprikladnija mjesta za osnivanje turističkih zimovališta. Na njihovim zajedničkim šetnjama Čikatom Haračić ga je  upoznao sa svojim znanstvenim klimatološkim i vegetacijskim otkrićima. Schrötter je Haračića potakao da osnuje turističko društvo. Početkom 1886. pokrenuto je osnivanje Turističkog društva u Malom Lošinju. Predsjednikom društva postaje Eugen Jelčić, ravnatelj Pomorske škole, a potpredsjednikom Ambroz Haračić.

1886. Haračić je sastavio statut Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja. Zadatak  društva je bio “šumom obaviti grad”. Haračićeva ekipa je započela s radom na Čikatu u studenom 1886. Nadzornik sadnje bio je sam Haračić. U četiri godine Društvo je zasadilo oko 250.000 sadnica borova. Haračić je predložio da se na istaknutim lokacijama među borove zasadi tamaris, nisko zimzeleno grmoliko drveće, agave, indijske smokve, čempresi. Društvo je, osim što je  pridavalo važnost vegetaciji,organiziralo uređenje putova i staza, čišćenje korova, postavljanje klupa. Seljaci su okolne brežuljkaste terene počeli  pošumljavati sadnicama iz rasadnika Društva.

Haračić je bio i istraživač geografije otoka. Svoje radove o flori i vegetaciji Lošinja  započinjao je  geografskim uvodima. Izuzetno je dobro poznavao lošinjske toponime – spominje ih u svojim radovima i na etiketama svog herbara. Raspolagao je s točnim katastarskim podacima. Prikupljao je demografske i etnografske podatke te se  bavio i gospodarskom geografijom otoka.

Sprijateljio se s austrijskim liječnikom i klimatologom dr. Konradom Clarom, docentom balneologije u Grazu, koji je prvi  put došao na Lošinj 1885. godine. Dr. Clar je na Lošinj doveo svog sina koji je bolovao od bronhitisa. Dječak se nakon četiri tjedna potpuno oporavio. Zajedno sa Schrötterom započinju propagiranje zdravstvenog turizma na Lošinju. Postigli su da se Zemaljskim zakonom austrijske vlade u Beču 1892.  Mali i Veli Lošinj proglase  klimatskim lječilištima.

1897. Haračić je premješten u Trst, gdje nastavlja sa svojim znanstvenim radom.
Za zasluge u razvijanju prirodnih znanosti Haračić je 1904. godine odlikovan redom Viteza Franje Josipa I.

1905. ponovno se vraća u malološinjsku Pomorsku školu,  gdje službuje do umirovljenja i gdje se opet aktivno uključuje u javni život svoga zavičaja. U povodu obljetnice Pomorske škole Haračić je objavio svoje najpoznatije djelo “Otok Lošinj, njegova klima i vegetacija”. Bilo je to njegovo životno djelo, rezultat svih znanstvenih istraživanja.

U mirovinu je profesor  Ambroz Haračić otišao  1911. godine, no to nije bio kraj njegovog društvenog angažmana. Bio je član odbora mjesne ”Hrvatske čitaonice” i ” Podružnice družbe sv. Ćirila i Metoda”. Sudjelovao je u narodnom preporodu koji je zahvatio Istru i  otoke.  Zajedno sa “Družbom sv. Ćirila i Metoda” pokrenuo je 1914. akciju za otvaranje Hrvatske pomorske škole u Malom Lošinju, no  Prvi svjetski rat onemogućio je realizaciju te ideje.
Godine 1913. postaje narodnim zastupnikom u istarskom Pokrainskom saboru u Poreču. Kao narodni zastupnik zalagao se za narodne potrebe, za težake, mornare i ribare. Upozoravao je na iseljavanje hrvatskog stanovništva. Iako je   1914. jednoglasno izabran  po drugi puta na zastupničko mjesto, Prvi svjetski rat prekinuo je djelatnost Istarskog sabora, pa i njegovu zastupničku funkciju.

Ambroz Haračić umro je  1. listopada 1916. godine. Pokopan je na malološinjskom groblju Sv. Martin.
Najzaslužniji Lošinjan, predani profesor Pomorske škole, klimatolog, biolog, botaničar, istraživač geografije otoka, meteorolog, pokretač pošumljavanja i začetnik turizma, te iznad svega – veliki čovjek i rodoljub pred smrt je izrazio  želju da mu na grobu stoji natpis s imenom i prezimenom na hrvatskom jeziku.
Učenici škole koja nosi njegovo ime zahvalni su mu na svemu što je učinio za svoj i njihov Lošinj.

Portret Ambroza Haračića iz 1912. godine


Haračićev autoportret u dobi od 39 godina nastao1894. godine

Haračić i njegova supruga Mimi pred kućom u Zagrebačkoj ulici

Učenici Pomorske škole sa svojim nastavnikom na vrhu Osoršćice

KNJIŽICE

1. AMBROZ HARAČIĆ 2. DIJAKRITIČKI HARAČIĆ 3. AMBROZ – HERBARIJ 4. AMBROZ – TURIZAM 5. FOTOALBUM JEDNOG PROFESORA 6. AMBROZ – POŠUMLJAVANJE

Pogledajte stranicu »