Konačno, nakon višetjednog iščekivanja, brojnih naših predomišljanja – ići ili ne, dočekali smo i taj petak, 18. listopada 2019. Zašto je datum toliko bitan, ako vas zanima, nastavite čitati.
Naime, tog smo datuma imali termin za posjet Saboru, najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu Republike Hrvatske. Stoga smo svi jedva iščekivali taj petak.
U pratnji naših profesora Vlaha Stražičića, Lidije Kosmos, Sunčane Dundov i Rozane Perović, mi, razredi 4.g, 4.nb, 4.h i 4.gc krenuli smo prema Zagrebu.
Vožnja do glavnoga grada Hrvatske prošla je jako brzo. Svima je na umu bilo vidjeti Sabor.
Termin za ulazak imali smo točno u 12 sati, dakle kada je s obližnje kule Lotrščak top označio pola dana. Vodstvo kroz Sabor nas je već čekalo te, nakon kontrole na ulazu, povelo dugim, crvenim hodnicima, do najviše točke saborske zgrade – galerije. Svi smo se uspjeli smjestiti i promatrati što se zbiva u Glavnoj sabornici. Netom nakon našega ulaska na galeriju, preko razglasa nas je pozdravio predsjednik Sabora, gospodin Jandroković. Nakon njegovog pozdrava uslijedio je pljesak svih zastupnika koji su sjedili u dvorani. Zbilja nesvakidašnji trenutak. Jedan od onih koji će se pamtiti čitav život. Pola sata promatranja napete i zanimljive sjednice brzo je prošlo te smo krenuli prema Dvorani Josipa Šokčevića, koja je nekada služila kao Županijski dom, a danas služi za razna druženja i okupljanja sabornika. Prije izlaza došli smo do glavnoga stubišta Sabora, gdje smo se fotografirali, mi sami, s našim profesorima, ali i ponekim političarem koji bi naišao.
Prepuni emocija, napustili smo Sabor i krenuli prema Klovićevim dvorima. Izložba posvećena stogodišnjici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu bila je zanimljiva tim više jer smo mogli uživati u nekim stvarima za koje se nije ni znalo da postoje u Republici Hrvatskoj. Primjer je originalni plakat za film Bitka na Neretvi, koji je naslikao poznati svjetski slikar Pablo Picasso, zatim plakati iz bivše države u kojoj je bila Hrvatska (Univerzijada u Zagrebu 1987.), a našla se tu i slika Veloga Lošinja.
Slobodno vrijeme proveli smo raštrkani po starome dijelu Zagreba. Naravno, nismo zaobišli poznati Trg bana Josipa Jelačića i šetnju Ilicom, kao ni susret s nekadašnjim učenicima Srednje škole Ambroza Haračića, a sadašnjim studentima Zagrebačkog sveučilišta. Za kraj smo si priuštili i kratki, ali slatki šoping u Arena centru.
Ubrzo je došlo vrijeme odlaska. Umorni, poluispavani, ali jako ponosni napustili smo glavni grad i krenuli svome domu na Cresu odnosno Lošinju.
Bio je to dan kojega ćemo svi pamtiti kao jedan od najboljih u našim životima.
