Danas, 5. prosinca, obilježavamo 165. godina od rođenja profesora Ambroza Haračića. Podsjetimo se što su dokumenti zabilježili o njegovom rođenju.
Život Ambroza Haračića započeo je u Malom Lošinju 5. prosinca 1855. godine. U Državnom arhivu u Rijeci nalazi se Matična knjiga krštenih u kojoj je uz datum 6. prosinca, kada je kršten upisano krsno ime – Ambrosius Nicolaus Felicianus. Malo je vjerojatno da ćemo saznati motive roditelja ili onih koji su odlučili da se novorođenom djetetu nadjenu spomenuta imena, ali zato možemo podsjetiti na običaje onoga vremena, te se pozabaviti simbolikom i značenjima Haračićevih krsnih imena. Štoviše, ta nam imena otkrivaju nešto od Haračićeve osobnosti, njegovih sklonosti i interesa. Ona kao da anticipiraju njegov život. Ime je izraz same čovjekove biti, prati nas tijekom života često ga obilježavajući upravo onako kako kaže latinska poslovica nomen est omen.
Mnoga europska imena imaju etimološko podrijetlo u grčkom i latinskom jeziku. U tradiciji kršćanstva se novorođenom djetetu daje ime po nekom svecu ili svetici čiji se spomen obilježavao u danima kada je dijete rođeno ili kršteno. Običaj onoga vremena bio je i davati novorođenom djetetu ime po kumu na krštenju.
Ambrosius (grč. Ambrosios – koji pripada bogovima, koji je besmrtan, Božji, božanski) je živio u 4. stoljeću, bio je crkveni učitelj, biskup, govornik i pisac. Svetkuje se 7. prosinca. Uz to je bio karizmatični propovjednik, njegovo govorničko umijeće je slušatelje ostavljalo bez daha. Legenda govori kako mu je za jedne propovijedi na usta sletio roj pčela. Zbog toga su ga pčelari izabrali za svoga zaštitnika, a košnica je postala simbol rječitosti. Kako blagdan tog sveca obilježavamo 7. prosinca, nameće se pretpostavka da je dijete dobilo ime po njemu jer je rođeno nekoliko dana ranije.
Nicolaus (grč. Nikolaos – koji je narodni pobjednik (od nike – pobjeda, laos narod) živio je u 3. i 4. stoljeću. Bio je dobar, darežljiv i velikodušan prema bližnjima, a strog prema sebi. Pomagao je siromašnima, štitio djecu, osiguravao pomorcima mirno more. Kako je Haračić rođen na dan uoči dana sveca darivatelja, a kršten 6. prosinca na njegov blagdan, ne čudi što je to jedno od imena upisano u matičnu knjigu.
Felicianus (lat. Felix – sretan, blažen, rodan, felicitas – sreća, uspjeh) je bilo ime nekoliko kršćanskih mučenika i svetaca i jedne mučenice, svete Felicite. Zato se u kršćanskom kalendaru pojavljuje nekoliko puta. Moguće je da je ovo ime djetetu upisano zbog imena njegovog kuma na krštenju što je bilo uobičajeno u ono doba.
