Prošli tjedan je našu školu posjetio Vedran Vukotić, bivši učenik u zanimanju Pomorski nautičar koji je 26. rujna 2017. godine doktorirao i službeno postao europski doktor znanosti Francuskog instituta za primijenjene znanosti (INSA-Institut National des Sciences Appliquées).
O tom događaju je objavljen članak na stranici “Otoci net” koji možete pogledati ovdje: Doktorirao Vedran Vukotić Snimku cijele obrane doktorske dizertacije možete vidjeti na dnu objave.
Našem dragom Vedranu Vukotiću izražavamo najljepše čestitke i zahvaljujemo mu što svojim uspjehom, kao pravi 
ambasador znanja, diljem Evrope (a vjerujemo da će biti prigode da to učini i izvan nje) pronosi ime naše škole i svojeg rodnog mjesta kao što su to nekada činili njegovi preci – lošinjski pomorci! Čestitamo i njegovoj majci, prof. Arlen Abramić koja je predavala talijanski jezik u našoj školi te i njegovoj noni, prof. Noyes Abramić koje možete vidjeti na zajedničkoj slici.
Tijekom svoje posjete školi, dr. Vukotić je razgledao prostorije u kojima je i sam pohađao nastavu te je o svojem “znanstvenom putovanju” od osnovne škole do doktorata i o svojim osobnim interesima razgovarao s ravnateljicom, nastavnicima struke i učenicima 3.N razreda. U spomen na posjetu školi, ravnateljica je dr. Vukotiću poklonila privjesak u obliku lošinjske pasare na kojem se nalazi logotip škole kojeg je računalno obradio upravo g. Vukotić dok je još bio učenik škole.
Tom prigodom smo dr. Vukotiću postavili nekoliko pitanja koja možete vidjeti u nastavku, a među njima su fotografije s obrane doktorata.
U kakvoj uspomeni Vam je ostala škola? Sjećate li se neke anegdote ili posebnog događaja kojeg pamtite iz srednjoškolskih dana?
Imam jako lijepe uspomene o srednjoj školi. Zapravo, najranije uspomene su još iz vrtića kada sam se divio toj zgradi sa zapovjedničkim mostom i radarima na krovu te sam jedva čekao da upišem srednju školu. Jednom kada sam ju napokon i upisao, doživljaji su odmah bili veoma pozitivni: mnoštvo vrlo zanimljivih predmeta, hodnici i učionice prepune predmeta pomorske tematike i jako dragi profesori. Srednja me škola jako veselila jer je to za mene bio prvi put da sam na mjestu gdje su svi bili jako motivirajući i puni podrške. Prvenstveno su to bili svi profesori nautičkog i brodostrojarskog kabineta te fizike i računarstva. S tim 
profesorima sam gotovo cijelo vrijeme razgovarao i izvan nastave te radio s njima svakakve dodatne stvari: od odlaska u Croatialine ili odrađivanja dvostruke prakse i kratke “V/D kadeture” na M/V Marina (iako se tražila samo jedna praksa), do brojnih sati provedenih u 37.ici programirajući zanimljive stvari ili pripremajući se za razna natjecanja te naravno redovitog veslanja u Lošinjskoj uvali. Nisam imao osjećaj da sam u školi – nekako mi se više činilo kao da sam jednostavno u grupi ljudi koje zanima isto što i mene te su tu da mi pomognu da naučim i izvježbam ono sto me zanima. Istina je da su me na kraju i ispitivali te mi davali ocijene, no nekako to nije bilo toliko važno. Jedna anegdota? Hm… jednog sam dana bio u 37. te je ravnatelj, prof. Tomislav Gospodnetić navratio tražiti profesora, kojeg međutim nije bilo. Bilo mu je čudno da sam bio sam u informatičkoj učioni dok meni nije bilo jasno zašto bi mu to bilo čudno. Ispalo je da mi je prof. Tomislav Čorak dao kopiju ključeva bez da prethodno pita ravnatelja. To ga je na početku malo naljutilo, no u roku od 5 sekundi je opet bio dobre volje.
profesorima sam gotovo cijelo vrijeme razgovarao i izvan nastave te radio s njima svakakve dodatne stvari: od odlaska u Croatialine ili odrađivanja dvostruke prakse i kratke “V/D kadeture” na M/V Marina (iako se tražila samo jedna praksa), do brojnih sati provedenih u 37.ici programirajući zanimljive stvari ili pripremajući se za razna natjecanja te naravno redovitog veslanja u Lošinjskoj uvali. Nisam imao osjećaj da sam u školi – nekako mi se više činilo kao da sam jednostavno u grupi ljudi koje zanima isto što i mene te su tu da mi pomognu da naučim i izvježbam ono sto me zanima. Istina je da su me na kraju i ispitivali te mi davali ocijene, no nekako to nije bilo toliko važno. Jedna anegdota? Hm… jednog sam dana bio u 37. te je ravnatelj, prof. Tomislav Gospodnetić navratio tražiti profesora, kojeg međutim nije bilo. Bilo mu je čudno da sam bio sam u informatičkoj učioni dok meni nije bilo jasno zašto bi mu to bilo čudno. Ispalo je da mi je prof. Tomislav Čorak dao kopiju ključeva bez da prethodno pita ravnatelja. To ga je na početku malo naljutilo, no u roku od 5 sekundi je opet bio dobre volje.Možete li nam u kratkim crtama reći kako je teklo Vaše obrazovanje nakon srednje škole?
Nakon završetka sam odmah krenuo na kadeturu na M/V Lipa, ro/ro kontejnerskom brodu Lošinjske plovidbe. Nakon toga sam upisao Pomorski fakultet u Rijeci (nastavio sam naravno s Nautičkim smjerom). Bili smo zadnja generacija po starom sustavu, prije uvođenje bolonjskog procesa, tako da sam studirao direktno za
titulu diplomiranog inženjera, sa ekvivalentom magistra inženjera pomorskog prometa. Godinu dana prije nego što sam diplomirao na pomorskom fakultetu sam upisao i Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Tamo sam najprije postao prvostupnik a kasnije i magistar inženjer računarske znanosti. Tokom studija sam bio na dosta međunarodnih praksa te sam na zadnjoj praksi, u jednom francuskom istraživačkom institutu, vidio da traže doktoranda s točno mojim interesima – nije mogao biti bolji “match”. Iako sam imao još ponuda te nisam nikada učio francuski jezik, odmah sam odlučio prihvatiti ponudu pa sam tamo odradio doktorski studij na području strojnog učenja u trajanju od tri godine. Obranio sam i stekao titulu doktora znanosti pred manje od mjesec dana (26. rujna 2017.). Sve se svodi na to da sam uvijek volio i more i navigaciju i računarstvo pa sam samo slijedio svoje interese i gasio žeđ za razumijevanjem stvari koje su me zanimale.
titulu diplomiranog inženjera, sa ekvivalentom magistra inženjera pomorskog prometa. Godinu dana prije nego što sam diplomirao na pomorskom fakultetu sam upisao i Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Tamo sam najprije postao prvostupnik a kasnije i magistar inženjer računarske znanosti. Tokom studija sam bio na dosta međunarodnih praksa te sam na zadnjoj praksi, u jednom francuskom istraživačkom institutu, vidio da traže doktoranda s točno mojim interesima – nije mogao biti bolji “match”. Iako sam imao još ponuda te nisam nikada učio francuski jezik, odmah sam odlučio prihvatiti ponudu pa sam tamo odradio doktorski studij na području strojnog učenja u trajanju od tri godine. Obranio sam i stekao titulu doktora znanosti pred manje od mjesec dana (26. rujna 2017.). Sve se svodi na to da sam uvijek volio i more i navigaciju i računarstvo pa sam samo slijedio svoje interese i gasio žeđ za razumijevanjem stvari koje su me zanimale.Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Volio bih raditi u istraživanju ali vjerojatno neću ostati u akademiji. Iako je kod nas normalno da netko odradi doktorski kao asistent pa postane docent te na i kraju profesor na istom fakultetu, to se u svijetu ne podržava (i nije moguće!). Ukoliko bih se odlučio za ostanak u akademiji, morao bih odraditi mnogo “postdoc” istraživačkih pozicija na različitim institucijama – što mi nije pretjerano primamljivo, čisto zbog mog biološkog starenja i nedostatka fleksibilnosti u akademiji. Danas su industrije jako zainteresirane za istraživanje, pogotovo u području strojnog učenja, te često puno više ulažu u istraživanja nego sveučilišta i imaju puno više rezultata. Dobio sam par ponuda kako iz akademije tako i iz industrije te ćemo vidjeti koju ću prihvatiti, no kroz par godina se svakako vidim kao istraživač za neku industriju.
Čuli smo da Vaše slobodno vrijeme provodite na vrlo zanimljiv način. Hoćete li to podijeliti s nama?
Mislim da sam dosta jednostavna osoba: volim stvarati i vidjeti/razumjeti – kako profesionalno tako i u slobodno vrijeme.
Kod kuće se u slobodno vrijeme bavim DIY-em te izrađujem različite stvari koje variraju od jednostavnih stvari poput fontane u obliku dupina do recimo sata sa Nixie cijevima ili govornog sustava koji javi kada je došao poštar ili tko zove na telefonu.
Kada nisam kod kuće, volim aktivnosti koje mi omogućavaju da uživam u prirodnim ljepotama te da vidim nove stvari: to varira od jedrenja uz obalu Lošinja ili planinarenja, preko ronjenja do najnovije aktivnosti (zadnjih par godina), speleologije. Speleologija mi se jako svidjela te mi je omogućila da ponovno otkrijem svoj rodni arhipelag. Bio sam uvjeren da dosta dobro poznajem otoke našeg arhipelaga, no kada sam počeo tražiti speleološke objekte, otkrio sam potpuno novu i pomalo skrivenu dimenziju svog rodnog kraja. Primjerice, desetak kilometara od mene se krije prekrasna Medvjeđa špilja koja je većim dijelom ispod vode ali ima prekrasnu veliku prostoriju od oko 30m promjera s malenim otvorom na vrhu u stilu Pantheona odakle prodire svijetlo te je ujedno i jedini ulaz. S unutarnjom lijepom plažom i morskom vodom te stropom s bezbroj tankih i vrlo dugih stalaktita koji su se formirali milijunima godina. I dalje ne mogu vjerovati da sam 30 godina živio uz takvu ljepotu bez da sam uopće razmišljao da tako nešto uopće postoji. Trebat će mi godine i godine da uopće posjetim veći dio skrivenih i slabo poznatih ljepota našeg krškog terena. Moram priznati da mi se jako sviđa naš arhipelag i općenito šira regija.I za kraj, što biste savjetovali našim učenicima?
Da gledaju na srednju školu i fakultete više kao na mjesta koja im mogu pomoći da se samoaktualiziraju te da nauče više o stvarima koje ih zanimaju. Pritom mislim da je važno uzeti stvari u svoje ruke i biti proaktivan, pogotovo na fakultetima: neće uvijek svi profesori biti “super” niti će svi kolegiji biti interesantni. Mislim da je važno birati kolegije, profesore pa i prijatelje na temelju interesa i kompatibilnosti. Tada studiranje postaje jedan jako zanimljiv put koji nam omogućava da brže shvatimo i naučimo stvari koje nas zanimaju nego što bismo to uspjeli sami. U srednjoj se još i može naći pokoji nezanimljivi predmet, no na fakultetima je često moguće birati kolegije ili zamijeniti manje zanimljive kolegije s kolegijima koji vas više zanimaju. Na kraju, ako ste slijedili svoje strasti i učili stvari koje vas zanimaju, nitko vas od budućih poslodavaca nikad neće pitati za diplome, pitati će vas jedino što vas zanima i koje su vaše strasti – a mislim da je kod takvih najbolje raditi.
Snimku cijele obrane doktorske dizertacije možete vidjeti ovdje:
